Zaštita žrtava

NVO Atina razvila je nekoliko različitih programa čiji je zajednički cilj da omoguće stvaranje održivog sistema socijalnog uključivanja. Aktivnosti u okviru ovih programa kreću se od pružanja pomoći u prstupu i ostvarenju osnovnih prava, preko razvijanja adekvatnog pristupa za uključivanje korisnica u različite sisteme (zdravstveni, socijalne zaštite i sl.) do saniranja posledica koje su nastupile usled pretrpljenog nasilja, situacije trgovine i podrške u osamostaljivanju. Bez obzira na standardizovane programske aktivnosti, osnovno polazište NVO Atine ostaje kreiranje programa prema zahtevima odnosno potrebama svake pojedinačne žrtve.

Tri osnovna vida podrške realizuju se preko Privremene kuće, Otvorenog kluba i Tima za podršku na terenu. Faze prema kojima se ovi programi realizuju se uglavnom poklapaju i raspoređene su na sledeći način:

  • rešavanje akutnih problema koje postoje ili su nastali prilikom otpočinjanja programa;
  • utvrđivanje rokova za procenu statusa korisnika/ca;
  • utvrđivanje početnog statusa u oblastima od značaja za korisnika/cu;
  • osmišljavanje individualnog plana;
  • praćenje i procena statusa u oblastima od značaja za korisnika/cu;
  • uspostavljanje i održavanje redovne komunikacije sa osobama iz drugih ustanova I organizacija koje se bave oblašću relevantnom za korisnika/cu;
  • procena učinka po završetku programa;
  • praćenje reintegracije korisnika/ce u oblastima od značaja za tu osobu.

U pružanju navedenih vidova pomoći i podrške, ukoliko se ukaže potreba i ukoliko postoje mogućnosti, NVO Atina je angažovana i dostupna dvadeset četiri časa dnevno, svih sedam dana u nedelji.

 

Socijalno uključivanje žrtava

Program održivog socijalnog uključivanja žrtava trgovine ljudima i drugih vidova eksploatacije za cilj ima puno socijalno uključivanje i ekonomsko osnaživanje žrtava trgovine ljudima i drugih oblika eksploatacije u uslovima ekonomske krize i smanjene državne intervencije. Kako je jedna od posledica ekonomske krize upravo i dramatično smanjen kapacitet postojećih sistema da svojim intervencijama omogućavaju proces (re)integracije žrtava trgovine ljudima i drugih vidova eksploatacije, a pre svega njihovu održivu socijalnu inkluziju i osnaživanje kroz puno uključivanje u obrazovni sistem i na tržište rada, program NVO Atine nudi održivo rešenje za pružanje sveobuhvatne zaštite žrtava i njihovih porodica, kao višestrukih žrtava tranzicije i krize. Pristup usmeren paralelno ka saniranju posledica situacije trgovine i drugih vidova esploatacije, s jedne strane, i delovanju na uzroke ulaska u situaciju trgovine, s druge; jesu kvalitet više u odnosu na postojeće pristupe u ovoj oblasti, ali i garancija uspešnosti, dugoročnosti i održivosti samog programa i oblika zaštite.

Za razumevanja fenomena trgovine ljudima i kvaliteta programa NVO Atina je veoma važan naglasak na tome da se pravo na slobodu, pravo na dostojanstvo i bezbednost, pravo na život bez ropstva, pravo da se sa pojedincem postupa bez surovosti i humano, različita ekonomska i socijalna prava i specifična prava deteta i žena, nalaze među ljudskim pravima koja su uskraćena žrtvama trgovine ljudima. Ukoliko se razumevanje ovih aspekata proširi saznanjem o delovanju krize i posledicama koje ostavlja kroz produbljivanje postojeće marginalizacije, otežano ispunjavanje već suženog spektra prava; jasno je da je potrebno uložiti dodatnu energiju, znanje i resurse u procese zaštite i pomoći ovoj grupi i njihovim zajednicama. Jedan od najtemeljnijih načina je, između ostalog, urgentno postupanje i posredovanje u ostvarivanju osnovnih prava mladih, žena i dece žrtava trgovine ljudima, kroz kontinuirano i svakodnevno savetovanja s žrtvama zasnovano na međusobnom uvažavanju, poverenju i bliskosti, komunikaciju s centrima za socijalni rad i drugim nadležnim institucijama i direktnu asistenciju u pribavljanju potrebnih dokumenata. Ilustracije radi, s obzirom na stepen deprivacije žrtava i njihovih porodica, NVO ATINA je prosečno potrebno više od 3 meseca angažmana u pribavljanju samo najosnovnijih dokumenata za pristup sistemu socijalne i zdravstvene zaštite, i to kroz direktan kontakt sa različitim institucijama na teritoriji cele Reoublike Srbije.

S obzirom na nedostatak standarda za procenu uspešnosti postojećih programa, ali i rezultate istraživanja koja su ispitivala razloge zbog kojih žrtve odbijaju različite programe asistencije, Atinino osnovno polazište je – kreiranje programskih aktivnosti prema zahtevima i potrebama svake pojedinačne žrtve. Uz to, NVO Atina veoma uspešno izvodi sve aktivnosti daljeg praćenja i merenja učinaka u inkluziji svakog/e pojedinačnog/e korisnika/ce – između ostalog, profesionalke iz NVO Atine su u stalnom kontaktu sa 90% bivših korisnica/ka programa, tako da se programski učinci mere i njihovim postignućima i stepenom inkluzije.

Čitav program je koncipiran tako da osnažuje korisnike/ce za samostalni život, prevazilaženje pretrpljenih trauma i nasilja i prepoznavanje rizičnih situacija. Sistem pružanja psihološke podrške je posebno razvijen u ovoj oblasti i uključuje rad na grupi samopomoći, kada su korisnici/ce za to zainteresovani/ne (grupa samopomoći NVO Atine je prepoznata kao primer dobre prakse na međunarodnom nivou).

U čitav sistem praćenja, kao i u sistem za evaluaciju programa pomoći NVO ATINA uključuje i stručne osobe iz relevantnih organizacija/institucija sa kojima je u prethodnom periodu uspostavila saradnju.

 

Pomoć i podrška sekundarnim korisnicima/ama

Pored primarne ciljne grupe kojom se NVO Atina bavi i na koju usmerava svoje programe podrške i pomoći, i koja pre svega obuhvata žrtve trgovine ljudima, veoma važan segment rada naše organizacije jeste i paralelno i sistematsko delovanje usmereno prema sekundarnim korisnicima/ama – porodicama žrtava (roditeljima, deci, bračnim ili vanbračnim partnerima/kama), bez kojeg ne bi moglo doći do uspešnog sprovođenja ni onih Atininih programa koji su namenjeni primarnim korisnicima/ama. Ovaj aspekt rada je posebno značajan u vreme nezavršene tranzicije i duboke ekonomske krize sa kojom se suočava ne samo Srbija već i čitav region.

Osnovni vid pomoći sekundarnim korisnicima/ama, tiče se njihovog adekvatnog uključivanja u različite sisteme (zdravstveni, sistem socijalne zaštite i dr.), a on ujedno predstavlja i važnu garanciju za potpunu i održivu integraciju i samih žrtava trgovine ljudima. NVO Atina preduzima napore da animira nadležne državne institucije da se više uključe u rešavanje ovog problema, s obzirom da bez odgovarajućeg partnerstva sa državom, gotovo uopšte i ne može doći do željenih pozitivnih rezultata u ovoj oblasti. Međutim, sticajem različitih okolnosti, u poslednje vreme je došlo samo do ograničinih pomaka u tom smislu. Uzroci za ovakvu situaciju leže kako u ukupnom ekonomskom stanju koje smanjuje opštu mogućnost za izlazak na tržište rada i uspešno zapošljavanje članova porodica žrtava trgovine ljudima, za njihovo puno uključivnje u obrazovni sistem, tako i na dramatičnom smanjenjenju kapaciteta samog sistema i relevantnih državnih institucija da svojim intervencijama omoguće uspešnu integraciju kako primarnih, tako i sekundarnih korisnika/ca programa u oblasti zaštite žrtava trgovine ljudima.

Pored ovih aktivnosti, uprkos teškoćama sa kojima se suočava, NVO Atina takođe sprovodi konsultacije sa primarnim i sekundarnim korisnicima/ama svojih programa, ali i sa nadležnim institucijam, u cilju iznalaženja najboljih i realnih načinima za zadovoljenje određenih potreba naših korisnika/ca, na primer pribavljanja identifikacionih i drugih dokumenata potrebnih za pristup sistemu socijalne ili sistemu zdtavstvene zaštite. Period za koji je moguće dobiti ova dokemnta se takođe razlikuje od slučaja do slučaja, sve u zavisnosti od stepena deprivacije žrtava i/ili njihovih porodica i njihovo izdavanje u proseku traje više od 3 meseca.

Inovativni pristup koji NVO ATINA koristi u praksi pružanja dugoročne pomoći neposrednim žrtvama, njihovim porodicama i/ili bližem okruženju, a koji je usmeren ne samo na saniranje posledica trgovine ljudima već i suštinsko otklanjanje njenih uzroka, prepoznat je i snažno podržan od strane Republičkog tima za borbu protiv trgovine ljudima (u čijem radu učestvuje i naša organizacija), Zavoda za socijalnu zaštitu te Službe za koordinaciju zaštite žrtava trgovine ljudima pri Ministarstvu za rad i socijalnu politiku. U saradnji sa ovim institucijama, takođe je pokrenut i projekat pod nazivom Podrška programu sveobuhvatne inkluzije žrtaa trgovine ljudima koji ima za cilj da pospeši društvenu inkluziju i ekonomski osnaži žrtve trgovine ljudima i njihove porodice, ali i da utiče na prevazilaženje identifikovanih nedostataka u dosadašnjim programa ovog tipa. U okviru ovog projekta, poseban akcenat će biti stavljen upravo na rad sa porodicama žrtava trgovine, s obzirom da iskustvo ukazuje na ogromnu potrebu za temeljnim i celishodnim radom sa ovom populacijom, jer on predstavlja jedan od osnovnih činilaca uspešne realizacije programa namenjenim primarnim korisnicima/ama NVO Atine.

 

Pomoć i podrška potencijalnim žrtvama

Potencijalne žrtve trgovine ljudima mogu se u opštem smislu podeliti u dve podgrupe: na pripadnike osetljivih grupa (pripadnici manjina, migranti, tražioci azila, deca u pokretu, deca ulice i sl.) čija je vulnerabilnost uslovljena određenim političkim, ekonomskim, ličnim ili dubljim društvenim faktorom (siromaštvo, iskustvo nasilja, uzrast, pol i dr. a neretko i kombinacija ovih faktora) i na osobe koje su već bile u situacije trgovine, koje su eventualno prošle i kroz određene programe podrške i pomoći, ali koje su i dalje podložne reviktimizaciji. NVO Atina se kroz čitavo svoje dugogodišnje iskustvo, a u smislu sprovođenja preventivnih aktivnosti, jednako bavi kako pripadnicima osetljivih grupa tako i identifikovanim žrtvama koje, bez obzira na svoje (nekada i dramatično) različito iskustvo, pate od sličnih problema i zahtevaju jednaku pažnju da bi se postigla njihova puna socijalne uključenosti i otklanila opasnost od viktimizacije odnosno reviktimizacije.

Posebno ranjiva grupa su deca. Različite statistike pokazuju da je broj dece žrtava trgovine ljudima poslednjih godina u stalnom porastu i ona nažalost već čine više od 50 odsto ukupnog broja identifikovanih žrtava. Ova deca najčešće dolaze iz nekoliko, uslovno rečeno, podgrupa – deca uključena u život i rad na ulici, deca tražioci azila i uopšte deca u pokretu, deca izbeglice i raseljena lica, iz procesa readmisije, deca bez roditeljskog staranja, romska deca. NVO Atina se u nekoliko svojih projekata bavila problemima sa kojima se suočavaju deca iz ovih podgrupa, posebno u okviru SCORE projekta („Reforma sistema socijalne zaštite po meri deteta“) koji izvodi sa Save the Children-om i Grupom 484 i koji je pre svega namenjen deci u pokretu čiji je broj u Republici Srbiji takođe u konstantnom porastu. Cilj ovoga i drugih sličnih programa u kojima učestvuje ili koje izvodi NVO Atina jeste analiza trenutne situacije, problema sa kojima suočavaju i ova deca i postojećih servisa koji bi trebalo da odgovore na njihove potrebe, kao i davanje preporuka za poboljšanje rada nadležnih i za adekvatno i dugoročno rešenje ovog problema. U pokušaju da se otkloni obespravljenost ove dece potrebno je, dakle, reagovati pravovremeno i bez odlaganja jer se na taj način znatno smanjuje rizik i od situacije trgovine ljudima. U istom smislu, potrebno je posvetiti pažnju i najbližem okruženju ove dece (roditeljima, srodnicima) koji neretko i sami predstavljaju sekundarne korisnike programa NVO Atine. Upravo se na takav način može stvoriti ambijent za život koji daje mogućnost za adekvatno i trajno socijalno uključivanje ove dece.

Identifikovane žrtve trgovinee ljudima koji su ili bili ili su još uvek korisnici nekog od programa NVO Atine, suštinu rada koji za cilj ima smanjenje rizika od rektivimizacije čini dugoročna i sveobuhvatna posvećenost i praćenje svake od pojedinačnih žrtava, sve dok nije potpuno sigurno da se ona trajno reintegrisala u društvene tokove odnosno da ne postoji ni minimalni osnov za ponovljenim povremenim ili dužim preventivnim angažovanjem naše organizacije u rešavanju svakodnevnih potreba ove osobe. Cilj ovde naravno nije potpuno prekidanje kontakta, već osposobljavanje ove osobe za samostalni i društveno funkcionalni život, čime se praktično onemogućva i njena reviktimizacija.