Daliborka Uljarević. Photo: CGO.

Crnogorske političarke, na suprotnim stranama političke scene, se svakodnevno suočavaju sa seksizmom, zlostavljanjem i diskriminacijom. Stručnjaci navode da situacija postaje sve gora.

Vesna Bratić i Draginja Vuksanović-Stanković nalaze se na suprotnim stranama duboke ideološke podjele u Crnoj Gori. Bratić je ministarka u klimavom vladajućem savezu koji je dolaskom na vlast krajem 2020. godine okončao trodecenijsku neprekidnu vladavinu Demokratske partije socijalista (DPS), a koji se 4. februara ove godine pod teretom unutrašnjih sukoba raspao.

Vuksanović-Stanković je opoziciona poslanica iz Socijaldemokratske partije (SDP) i kritičarka te vlade.

Jedna se povezuje sa političkim taborom koji se suprotstavio odvajanju Crne Gore od Srbije 2006. godine, a druga je žestoki branilac prava Crne Gore na samostalnost.

Iako se politički kompletno razilaze, njih dvije, kao žene u politici, imaju jednu zajedničku stvar: obje su, zbog svog pola, žrtve svakodnevnog zlostavljanja i diskriminacije na internetu i van njega- fenomen za koji stručnjaci u Crnoj Gori kažu da se samo pogoršava.

Sedam od 10 političarki u Crnoj Gori doživjelo je nasilje tokom svog političkog angažmana, pokazuje studija koju je podržao UNDP, a koju je prošle godine objavila Ženska politička mreža. Devet od 10 iskusilo je diskriminaciju na rodnoj osnovi.

A efekti prevazilaze pojedinca.

„Ovo ima višestruke negativne efekte, uključujući demotivaciju mnogih pametnih, vrijednih žena da se generalno uključe u javni i politički život“, kaže Daliborka Uljarević, direktorka vodeće crnogorske nevladine organizacije Centar za građansko obrazovanje sa sjedištem u Podgorici.

Uljarević za BIRN naglašava da ovo takođe ograničava sposobnost žena „da učestvuju, na suštinski način, u procesima donošenja odluka i kreiranja politika, uključujući i one koji se odražavaju na kvalitet života žena”.

Bratić nije željela da razgovara sa BIRN-om za ovaj tekst, ali Vuksanović-Stanković je istakla: „Mislim da nikada nije bilo toliko nasilja prema ženama u politici kao danas”.

Zlostavljanje na internetu, seksizam u parlamentu

Do kraja 2020. godine na čelu Crne Gore, nekadašnje jugoslovenske republike u kojoj živi oko 620.000 ljudi, bila je DPS, koja je zemlju dovela do nezavisnosti za koju su se građani izjasnili na referendumu 2006. godine.

Ovu je partiju sa vlasti skinuo disparitetni savez tri politička bloka, u kojem su dominirali političari koji su se protivili raspadu skoro vjekovne državne zajednice Crne Gore sa Srbijom. Promjena vlasti ponovo je probudila tenzije u zemlji u kojoj nijedna etnička grupa ne čini većinu.

Vladajuća većina u parlamentu izglasala je vladu koja se uglavnom sastojala od tehnokrata, među kojima je bila i Bratić.

Ali 44-godišnja ministarka za obrazovanje, nauku, kulturu i sport – po nacionalnosti Srpkinja porijeklom iz Bosne i Hercegovine i po zanimanju profesorica engleskog jezika – već je bila povezana sa masovnim protestima zbog kontroverznog zakona o slobodi vjeroispovesti koje je 2019. godine predvodila Srpska pravoslavna crkva (SPC) u Crnoj Gori, a kojima se uveliko pripisuje  preokret na političkoj vagi protiv DPS-a na izborima sljedeće godine.

Nakon stupanja na dužnost, Bratić je bila podvrgnuta kampanji onlajn zlostavljanja koja je uključivala vulgarne karikature i fotomontaže. Tužioci istražuju njen slučaj. U februaru prošle godine Bratić je dobila 24-satnu policijsku zaštitu nakon što je dva mjeseca ranije uhapšen muškarac zbog ugrožavanja njene sigurnosti jer je ometao kretanje službenog automobila Bratićeve i prijetio joj.

Vuksanović-Stanković se, s druge strane, pojavljivala na takozvanim „patriotskim skupovima“ organizovanih od strane onih koji smatraju da nova vlast i njena, prema percepcijama, prosrpska politika predstavljaju prijetnju crnogorskoj državnosti.

Doživjela je seksizam, diskriminaciju i zlostavljanje unutar i izvan parlamenta; na internetu je 43-godišnja Vuksanović-Stanković bila meta, kako je sama opisala, „veoma ružnih, vrlo vulgarnih“ fotomontaža.

„Kada dajem izjavu koja je moj politički stav, iako ne vrijeđam nikoga, podvrgnuta sam nekoj vrsti prijetnji u komentarima na društvenim mrežama, najčešće seksualnim uvredama, komentarima o mom bračnom statusu, mom suprugu koji je znatno stariji od mene i tako dalje”, kaže ona za BIRN.

Vuksanović-Stanković je u parlamentu kritikovana od strane poslanika da je „nervozna“ i „frustrirana“, što je izraz koji muškarci često koriste kada su žene u pitanju. Kada je primila treću dozu vakcine protiv koronavirusa, politički protivnici su na Tviteru objavili komentare sa seksualnim aluzijama.

U decembru je, vršilac dužnosti menadžera Opštine Herceg Novi, Dušan Vukić, na Fejsbuku napisao da je Vuksanović-Stanković „ dokaz da razlika među supružnicima ne treba da bude veća od 10 godina. Povećanjem te razlike raste i frustracija mlađeg supružnika. Najgora opcija je kad tu frustraciju trpe građani jedne države”.

Vukić se kasnije izvinio zbog, kako je rekao, „nespretnog pokušaja” da bude duhovit.

Poziv na strože kazne

Crnogorska policija od februara obezbjeđuje mjesto stanovanja Vuksanović-Stanković koja je medijima izjavila da ju je direktor Uprave policije Zoran Brđanin obavjestio da je  policija došla do indicija da je na nju moguć napad.

Komentarišući zlostavljanje Bratićeve, Vuksanović-Stanković ističe da nijedna žena ne treba da trpi političko nasilje.

„Tako da, mi se možemo razilaziti i ja treba da iznesem politički stav: ‘Gospođo Bratić, ja se ne slažem sa ovim, ovim i tim, zbog ovoga, ovoga i toga’. Ali to ne znači da bi bilo ko s ove strane trebalo da je vrijeđa kao ženu”.

„Vjerujem da sve oblike političkog nasilja nad ženama treba zabraniti i sankcionisati”, naglašava ona.

U slučaju Crne Gore, kazna treba da bude stroža, ističe ona, navodeći da je kleveta dekriminalizovana.

„Iako su to evropski standardi, mislim da nismo dovoljno zreli kao društvo i da je klevetu trebalo ostaviti u Krivičnom zakoniku Crne Gore, pa ako neko sjutra plati veliku kaznu ili ode u zatvor jer nekoga kleveće, omalovažava i psihički zlostavlja, da, trebalo bi da sjedi u Spužu (zatvoru Spuž) gdje mu je mjesto, pa će dobro razmisliti prije nego što pošalje neku vrstu seksističke poruke”.

Iz Osnovnog tužilaštva nisu odgovorili na pitanja BIRN-a o statusu predmeta koji se odnosi na Bratić, kao ni o tome da li je pokrenut neki predmet u vezi sa zlostavljanjem ili prijetnjama upućenim Vuksanović-Stanković.

Zlostavljanje ‘sve prisutnije’

Stručnjaci kažu da se korijeni ovakvog zlostavljanja djelimično mogu pronaći u uglavnom konzervativnoj, patrijarhalnoj prirodi crnogorskog društva i nedostatku rodne ravnopravnosti.

Uljarević, koja se i sama suočila sa sličnim zlostavljanjem, ukazuje na istaknutu ulogu crkve i ono što naziva „estradnom religioznošću” u Crnoj Gori, koja nastoji ograničiti žene na određene rodne uloge.

„U vrijeme prethodnih vlada imali smo prljave kampanje protiv aktivista civilnog društva a radikalizacija i ekstremizam društva stvara klimu u kojoj je ‘normalno’ vrijeđati ženu kada vam se ne sviđa ono za što se zalaže u javnosti”, navodi Uljarević za BIRN.

Zatim, tu je pojava društvenih medija, glavnog političkog bojnog polja u Crnoj Gori.

„Društvene mreže su posebno doprinijele niskom nivou izrečene javne kulture u kojoj su žene izložene brutalnim uvredama i pokušajima ponižavanja”, dodaje Uljarević.

„Ovakvi primjeri stvaraju klimu zastrašivanja, straha i nesigurnosti i teže ka legitimisanju nasilja nad ženama, što je neprihvatljivo u demokratskom društvu”, ističe ona.

Prema njenim riječima, „ovo su takođe oblici nasilja nad ženama koji se dešavaju pred našim očima i sa ciljem da kolektivno obeshrabre žene da se uključe u sferu političkog odlučivanja”.

„Posljedica toga je da se uvijek moramo iznova boriti za određena osnovna ljudska prava, posebno prava žena”, zaključuje Uljarević.

Sociolog Andrija Đukanović kaže da se u Crnoj Gori na angažman žena u politici uvijek negativno gledalo i da u ovoj zemlju, kako naglašava, mnogi smatraju da je „politika za ‘ljude’, a ne za žene”. Međutim, ističe on za BIRN, situacija postaje sve gora.

„Pogledajmo samo čemu su, zbog svojih političkih stavova, izložene Draginja Vuksanović-Stanković ili Daliborka Uljarević”, kaže Đukanović.

„Odmah se kao argument upotrebljava već korišćeni i testirani arsenal seksističkih izjava, što je u skladu sa javnim mišljenjem i već ustanovljenim stavovima većine stanovništva.”

„Ovo je mizoginija“, kaže on i dodaje: „Moramo reći da je ovakvo ponašanje danas češće, barem u javnom govoru, nego prije deset godina, što ne znači da i ranije nije bilo mizoginih stavova. Međutim, danas je ovakav govor sve prisutniji”.

Jovan Markuš, 73-godišnji istoričar, političar i član Nacionalne komisije Crne Gore za UNESCO, 11. januara je na Tviteru postavio vulgarnu objavu vezano za jednu sliku  Vuksanović-Stanković.

Odgovarajući na kritike, Markuš je za medije rekao da je, kao poslanica, a ne zaštićeni „bijeli medvjed“, sasvim ispravno da Vuksanović-Stanković bude podvrgnuta „javnoj kritici kao i javnoj pohvali“. No njegov tvit nije sadržavao niti jedno nitu drugo, već se radilo o vulgarnoj primjedbi seksualne prirode.

Vuksanović-Stanković, pravnica i profesorica prava, kazala je da žali one koji stoje iza ovakvih zlostavljanja a koji pate od, kako navodi, „kompleksa” ukorijenjenih u njihovom odgoju.

„Prema svim presudama Evropskog suda, javne ličnosti treba da trpe više. Nisam dužna, ali moram da trpim više od ostalih građana i spremna sam na to”, naglasila je ona za BIRN.

Na pitanje zašto nije podnijela tužbu zbog zlostavljanja, Vuksanović-Stanković odgovara: „Mislim da treba da posvećujem svoje vrijeme porodici, studentima, svom političkom djelovanju, a ne da ga trošim na sudu sa psihopatama”.

Text u originalu možete čitati putem linka: https://balkaninsight.com/sr/2022/03/28/ovo-je-mizoginija-rastuce-zlosta...

Članak je nastao u okviru zajedničkog projekta koji sprovode Balkanski fond za demokratiju, projekat nemačkog Maršalovog fonda SAD (BTD) i Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu​