Da li smo osuđeni na propast?

Da li smo osuđeni na propast?

U svetu koji se neprestano menja, globalne transformacije imaju dalekosežne posledice po različite aspekte društva, uključujući rodnu ravnopravnost. Uključivanje ženske perspektive ključno je za efikasno oblikovanje i sprovođenje politika, što na kraju dovodi do pravednijih i inkluzivnijih rezultata. Upravo iz tih razloga je u Beču, u organizaciji WIDEAustrije, uz podršku Wide+ mreže, a u sklopu Erasmus + programa, održan međunarodni skup pod nazivom “Rod i klimatska pravda” koji je imao za cilj da ponudi statističke podatke, ali i alate za izgradnju kapaciteta u procesu adresiranje rodne ravnopravnosti i klimatskih promena.

Tokom održanih predavanja i radionica veliki deo pažnje posvećen je i intersekcionalnosti i socijalnoj pravdi, kako se rodna ravnopravnost ne može posmatrati izolovano, već je treba sagledati u vezi sa drugim društvenim kategorijama poput rase, klase, etničnosti i seksualne orijentacije. Usvajanje intersekcionalnosti omogućava nam da radimo ka sveobuhvatnom pristupu socijalnoj pravdi, uzimajući u obzir višestruke slojeve opresije i privilegije s kojima se suočavamo. Pitanje klimatske pravde i rodne ravnopravnosti je u svojoj biti kompleksno pitanje koje svoje korene nalazi u svakom društvenom aspektu i poretku, stoga je važno kontinuirano preispitivati trenutnih politika koje su na snazi, dovoditi ih u pitanje i menjati tamo gde za tim potrebe ima. Najdirektniji primer kompleksne povezanosti globalnih promena i rodne nejednakosti se vidi upravo u praksi ekstraktivne industrije litijuma (tzv. “belo zlato”) koja je specifična za područje Bolivije, Čilea i Argentine (tzv. “Litijumski trougao”). Naime, u cilju prelaska na odživ i “zeleni” način korišćenja energije, veliki broj evropskih zemalja implementira korišćenje elektronskih uređaja koji se napajaju putem litijumskih baterija. Zemlje Globalnog juga, bogate rezervama litijuma, suočavaju se sa značajnim ekološkim i socijalnim posledicama zbog invazivnih i štetnih ekstraktivnih praksi, autohtone zajednice, posebno žene su često izložene nasilju, iseljavanju, gubitku pristupa tradicionalnim teritorijama, zagađenju vode i zemljišta. Ove negativne posledice pogoršavaju rodne nejednakosti i dovode do marginalizacije autohtonih žena. Slično kao u litijumskom trouglu, iskopavanja dijamanata u DR Kongu ima duboke veze sa rodnom neravnopravnošću, klimatskim promenama i dugom Afrike, koji proizilazi iz kolonijalne prošlosti. Iako se litijumski trougao i iskopavanja dijamanata u DR Kongu odnose na različite regione i resurse, postoji veza između tih oblasti i rodne neravnopravnosti. Iskopavanje dijamanata u DR Kongu često je praćeno nasiljem, eksploatacijom i kršenjem ljudskih prava, što ima posebno teške posledice po žene. One se suočavaju sa seksualnim i rodno zasnovanim nasiljem, ekonomskom ranjivošću, nedostatkom pristupa obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, te ograničenim mogućnostima učešća u odlučivanju. Kroz ovakve primere može se vrlo jasno i transparentno videti disbalans u moći u odnosu između Globalnog juga i Globalnog severa, ali ujedno i odgovornost Evrope da pronađe adekvatna rešenja i reaguje na potrebe svih u društvu.

Pitanje koje je glasno odzvanjalo tokom trajanja konferencije bilo je “Da li smo osuđeni na propast?”. Suočeni sa vrlo izazovnim statističkim podacima i analizama slučajeva jasno je da je kompleksna borba za ravnopravnost puna iskušenja i zahteva intersekcionalni pristup. Pored navedenih analiza slučaja, izlagačice su takođe pružile konkretne primere u kojima je vidljivo da je angažovanje žena aktivistkinja iz navedenih regiona dalo pozitivne rezultate. One su uspele da uspešno zaštite svoja prava, integritet i životnu sredinu zahvaljujući podršci samostalnih i nevladinih organizacija. Upravo na ovim primerima dolazi do jasne ilustracije ključne uloge nevladinog sektora i organizacija civilnog društva koji pružaju podršku ženama aktivistkinjama kako bi se njihov glas čuo i kako bi se jačala njihovu ulogu u procesima odlučivanja. Ove organizacije pružaju podršku, edukaciju, resurse i umrežavanje, omogućavajući ženama da se udruže, razmene iskustva i zajedno rade na postizanju promena koje su im potrebne. Stoga, odgovor na glasno pitanje bio je “Ne, nismo osuđeni na propast dokle god organizacije civilnog društva, nevladin sektor i borci za ženska i klimatska prava ulažu napore da adresiraju ove probleme i zahtevaju od donosioca odluka promene u pravcu stvaranja inkluzivnog, podržavajućeg i zdravog društva.”

Predstavnica organizacije Atina, Iva Đolović, imala je priliku da uzme učešće na ovom skupu i sa koleginicama razmeni svoja viđenja na temu roda i  klimatiskih promena. Organizacija Atina aktivna je članica WIDE+ mreže od 2016. godine, i intenzivno sprovodi zagovaračke aktivnosti na polju unapređenja položaja žena sa iskustvom migracija na evropskom nivou, bazirane na decenijskom iskustvu pružanja podrške ženama i devojčicama tražiteljkama azila, izbeglicama i migrantkinjama u Srbiji.

Spisak koleginica koje su govorile na skupu i obrađene teme:

 

Sarah Louis Montgomery, GenderCC – Women for Climate Justice, Berlin, Germany

Anke Schaffartzik, Social ecologist and environmental sociologist at the Central European University, Department of Environmental Sciences and Policy, Vienna

Patricia Muñoz, WIDE+, Interdisciplinary researcher and expert on gender and intersectionality in sustainable development policies, currently based in Beijing, China

Daniela Paredes Grijalva, Researcher on climate-related migration in Indonesia at the Austrian Academy of Sciences, Vienna

Samantha Hargreaves, WoMin – African women´s network fighting against destructive extractivism, Johannesburg, South Africa

Kiara Groneweg – Women Engage for a Common Future; Junior project manager with a focus on feminist energy transition, Munich, Germany

Christa Wichterich, WIDE+, Sociologist and expert on gender and development, Köln/Berlin, Germany

Martha Salazar, WoMi and KULU, Consultant on gender and environment; intersectional feminist, Copenhagen, Denmark

Elena Georgiadi, GenderCC – Women for Climate Justice, Berlin, Germany

Claudia Falkinger, “Punkt vor Strich GmbH” and “Women in Mobility”, Vienna