Dečiji brakovi u Srbiji

Deč­ji bra­ko­vi pred­sta­vlja­ju pro­ble­ma­tič­nu prak­su u okvi­ru koje dete pri­sil­no stu­pa u brač­nu zajed­ni­cu sa dru­gim dete­tom ili sa odra­slom oso­bom. Ova poja­va karak­te­ri­stič­na je za raz­ne zajed­ni­ce u mno­gim zemlja­ma, ali, po pra­vi­lu, pre­vas­hod­no poga­đa devoj­či­ce. Iako je u Srbi­ji ova prak­sa pri­sut­na u ma­njoj meri nego u nekim dru­gim sre­di­na­ma, iako je ona zabra­nje­na i kažnji­va, naža­lost, još uvek posto­je hilja­de dece koja,na godiš­njem nivou, stu­pa­ju u deč­je bra­ko­ve. U Srbi­ji je ovaj pro­blem poseb­no izra­žen unu­tar rom­ske zajed­ni­ce.
Dece­ni­ja­ma una­zad bele­že se poku­ša­ji da se i na među­na­rod­nom, ali i na naci­o­nal­nim nivo­i­ma ovoj prak­si sta­ne na put. S tim u vezi donet je niz doku­ me­na­ta, kon­ven­ci­ja i dekla­ra­ci­ja, kao i zako­na i naci­o­nal­nih stra­te­gi­ja koje bi tre­ba­lo da suzbi­ju poja­vu deč­jih bra­ko­va. Osno­va­ne su i mno­ge usta­no­ve koji­ma je zada­tak da zaš­ti­te pra­va dete­ta, te da se pobri­nu za onu decu koja
su stu­pi­la u brak, odno­sno koja su u rizi­ku od deč­jeg bra­ka. Iako su ovi poku­ša­ji dali odre­đe­ne rezul­ta­te, čini se da smo još uvek dale­ko od pot­pu­nog isko­re­nji­ va­nja ove prak­se.
Ogrom­ne su i teš­ke posle­di­ce koje deč­ji bra­ko­vi osta­vlja­ju na decu koja stu­pe u nje­ga. Od hro­nič­nog siro­maš­tva i nepi­sme­no­sti, pre­ko ranog rodi­telj­stva do pot­pu­ne bes­per­spek­tiv­no­sti za ika­kav lič­ni raz­voj, ova prak­sa pot­pu­no opred­me­ću­je decu i osu­đu­je ih da do kra­ja žive na mučan i besmi­slen način.
Ovo se deša­va svu­da gde posto­je deč­ji bra­ko­vi, deša­va se i sada, među nama, u Srbi­ji. Da bi se zaš­ti­ti­la pra­va dete­ta i omo­gu­ći­lo valja­no detinj­stvo svoj deci, a poseb­no onoj iz ranji­vih gru­pa, u Srbi­ji u prvom redu Romi­ma, neo­p­hod­no je da nad­le­žne insti­tu­ci­je uvek i bez odla­ga­nja rea­gu­ju na poja­vu deč­jeg bra­ka i nađu način da to dete zaš­ti­te. Nijed­na tra­di­ci­ja ne može da se oprav­da ako je njom ugro­žen život dete­ta, i zato je potreb­no osmi­sli­ti dobre i odr­ži­ve pro­gra­me za zajed­ni­ce unu­tar kojih je ova prak­sa raši­re­na, kako bi sama zajed­ni­ca uvi­de­la štet­nost prak­se i uklju­či­la se u nje­no suzbi­ja­nje, a sva­ko dete oslo­bo­di­ lo stra­ha da je pat­nja nje­go­va jedi­na izve­sna buduć­nost.
Da bismo reši­li pro­blem deč­jih bra­ko­va i sta­li na put ovom teš­kom krše­nju ljud­skih, odno­sno deč­jih pra­va, mora­mo da sara­đu­je­mo svi zajed­no. Mi veru­je­mo u druš­tvo u kojem sva­ka devoj­či­ca i sva­ki dečak ima­ju bez­bri­žno detinj­stvo i moguć­nost da se ško­lu­ju i raz­vi­ja­ju svo­je poten­ci­ja­le. Žele­li smo da ova stu­di­ja bude korak bli­že tom cilju i zahva­lju­je­mo svi­ma koji su uče­stvo­va­li u nje­noj
izra­di.
Fon­da­ci­ja Ana i Vla­de Divac i NVO Ati­na