Otvoreno pismo evropskim liderima

Mi, domaće i međunarodne organizacije koje radimo duž zapadno-balkanske migracione rute u Grčkoj, Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, snažno osuđujemo najnovije diskriminatorne i opasne mere koje su evropske zemlje usvojile u okviru paketa politike odvraćanja usmerene na zaustavljanje priliva ugroženih ljudi u potrazi za bezbednošću. 

Nekoliko zemalja u Evropi je 21. februara 2016. svoje granice zatvorilo za Avganistance, što je dovelo do povećanja broja izbeglica u Grčkoj i frenetičnih scena haosa i konfuzije u zemljama Zapadnog Balkana. Ograničavanjem ulaska u zemlju po osnovu nacionalnosti uskraćuju se prava svih ljudi na individualizovanu ocenu njihovih potreba za međunarodnom zaštitom i ono je suprotno međunarodnom i evropskom izbegličkom pravu i pravu ljudskih prava. Ovim najnovijim merama se dodatno sužava selektivna i arbitrarna politika koja se sprovodi od kraja prošle godine, kada je Evropa svoje granice zatvorila za sve osim za one iz „ratom zahvaćenih“ Sirije, Iraka ili Avganistana.

Ova nova politika predstavlja deo paketa restriktivnih mera koje utiču na bezbednost, dobrobit i prava ljudi koji se kreću kroz Evropu. Šefovi policija Austrije, Slovenije, Hrvatske, Srbije i BJR Makedonije su na sastanku 18. februara 2016. izdali saopštenje o uvođenju novih mera za identifikaciju i registraciju koje bi mogle predstavljati arbitrarna i nezakonita ograničenja prava ljudi da traže međunarodnu zaštitu.

Na primer, ulazak u te zemlje iz humanitarnih razloga biće dozvoljen samo onima koji beže iz „ratom zahvaćenih područja“ a kojima „je potrebna međunarodna zaštita“ na osnovu njihove nacionalnosti koju moraju da dokažu. Ovakva politika uključuje potencijalnu povredu prava na traženje azila[1], kao i obaveze država članica Saveta Evrope da ne vrše diskriminaciju prilikom imigracione kontrole, uključujući po osnovu nacionalnog ili društvenog porekla.[2] U saopštenju policija se takođe predviđa mogućnost uvođenja nekih drugih ograničenja, imajući u vidu „sva druga ograničenja zemalja odredišta“, poput dnevnih kvota koje je Austrija uvela 20. februara a za koje je Evropska komisija rekla da su očigledno nesaglasne sa evropskim i međunarodnim pravom.[3]  Spajanje porodice je takođe navedeno kao jedan od razloga zašto nekom licu može biti uskraćen ulazak u zemlju, uprkos činjenici da pravo na spajanje porodice predstavlja suštinsko načelo međunarodnog prava i što se države ohrabruju da olakšavaju ponovno spajanje izbegličkih porodica.

U saopštenju koje su direktori policija Srbije i Bugarske izdali 20. februara se navodi da će izbeglicama biti dozvoljeno da ulaze u Srbiju samo preko Preševa (preko Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije) i da će Srbija i Bugarska preduzimati zajedničke mere kako bi sprečavale kretanje ljudi iz Bugarske u Srbiju. Ovaj razvoj situacije daje povoda za naročitu zabrinutost s obzirom na obavezu Srbije da izbeglicama omogući pristup svojoj teritoriji na svakom graničnom prelazu[4] kao i izveštajima o zlostavljanju i nezakonitom postupanju prema izbeglicama u Bugarskoj[5].

Ovi postupci ne samo da nisu saglasni sa važećim međunarodnim i evropskim pravom o zaštiti i podršci prava ljudi da traže azil već dodatno produbljuju nivo patnje ljudi na terenu i produžavaju humanitarnu krizu. Iznenadna zatvaranja granica ili ograničenja mogu dovesti do toga da se ljudi nađu u neodgovarajućim i nečovečnim uslovima, jer granična područja često nemaju dovoljno kapaciteta za prihvat velikog broja ljudi. Na hiljade ljudi, koji su već iscrpeli svoje finansijske resurse kako bi prevalili skupi put do Evrope, spavaju na otvorenom i nemaju pristupa čak ni najosnovnijim uslugama otkad su granice zatvorene za Avganistance i otkad su uvedeni novi postupci provere njihovog identiteta. Mnogi od njih ne mogu da se vrate kući i moguće je da će se obratiti krijumčarima i trgovcima da im pomognu da nastave svoj put – što bi ove već ugrožene ljude izložilo još većoj opasnosti od zlostavljanja, nasilja i eksploatacije. Posebno smo zabrinuti za ugrožene porodice, žene i decu bez pratnje koja putuju kroz Evropu, od kojih su mnogi iz Avganistana, jer će ih nove mere samo dodatno gurnuti u ilegalu i izvan domašaja humanitarnih aktera.

U tom cilju pozivamo evropske vlade da preduzmu mere kako bi obezbedile zadovoljavanje trenutnih humanitarnih potreba ljudi koji se kreću i da ispunjavaju svoje obaveze iz međunarodnog prava. Naročito pozivamo evropske države da:

  • Okončaju selektivnu politiku prijema koju trenutno sprovode i ispunjavaju svoje zakonske obaveze da obezbede pravične i  sveobuhvatne postupke odlučivanja o dodeli izbegličkog statusa pripadnicima svih nacionalnosti. Pored toga, deca koja traže azil imaju pravo na „ocenu njihovih najboljih interesa“ i individualizovanog utvrđivanja njihovih posebnih potreba za zaštitom.
  • Odmah obezbede mogućnosti za zadovoljavanje potreba ljudi koji nisu više u stanju da nastave put, uključujući hitno povećanje usluga prihvata i podrške kojima se poštuju njihovo  dostojanstvo i ljudska prava. Treba da obezbede hitan smeštaj za decu i njihove porodice koje su posebno ugrožene.  
  • Zaustave prisilno i nedobrovoljno vraćanje kojim se ljudima uskraćuje pravo da traže azil, naročito njihovo vraćanje u zemlje u kojima mogu biti izloženi progonu, kao i da obezbede poštovanje osnovnih ljudskih prava prilikom vraćanja ljudi koji nemaju pravo na međunarodnu zaštitu.
  • Sarađuju kako bi obezbedile usaglašeni pristup rešavanju krize zasnovan na razmeni informacija i saradnji, kao i da izbegavaju jednostrane poteze koji bi mogli izazvati opasne „domino efekte“ koji utiču na ugrožene ljude. Države moraju odmah kolektivno da reaguju kako bi obezbedile da pogođene države, naročito Grčka, imaju odgovarajuće resurse i finansijska sredstva kako bi pružile podršku i zaštitu ljudima unutar svojih granica.
  • Kreiraju bezbedne i zakonite rute do Evrope za ljude koji traže azil, kako bi se izbegao gubitak života na opasnim putevima i smanjila potražnja za nezakonitim mrežama  krijumčara i trgovaca ljudima. Politika odvraćanja zasnovana na ogradama od bodljikave žice, zastrašujućim policijskim snagama i zatvorenim granicama očigledno neće biti mnogo uspešna u zaustavljanju očajnih ljudi u potrazi za sigurnošću.

Evropske države su dužne da štite ugrožene i poštuju prava i ljudsko dostojanstvo svih ljudi koji stignu do njihovih granica. Najnovije mere, međutim, otkrivaju opasnu putanju koja Evropu vodi ka podrivanju temelja evropskog i međunarodnog izbegličkog prava i prava ljudskih prava. Još nije kasno da Evropa koriguje svoj kurs i usvoji valjane postupke čije su konture predviđene važećim pravom i da preduzme trenutne korake kako bi zaštitila ugrožene ljude na svojoj teritoriji.

 

Potpisnici:

 

ActionAid
Albanian Helsinki Committee
Atina – Udruženje građana za borbu protiv trgovine ljudima i svih oblika rodno zasnovanog nasilja
Beogradski centar za ljudska prava
Centar za praktičnu politiku
Civil Rights Program Kosovo
Doctors of the World Greece  
European Council on Refugees and Exiles
Građanske inicijative – Civic Initiative
Greek Council of Refugees
Greek Forum of Refugees
Grupa 484
Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji
Humanitarni centar za integraciju i toleranciju (HCIT)
Hrvatski pravni centar
International Rescue Committee
Komitet pravnika za ljudska prava - Yucom
Macedonian Young Lawyers Association  
Norwegian Refugee Council  
Open Gate - La Strada
Oxfam
Praksis
Praxis Serbia
Save the Children
Solidarity Now
VluchtelingenWerk Nederland

 

[1] Uključujući zbog opravdanog straha od progona zbog rase, vere, nacionalnosti, pripadnosti nekoj socijalnoj grupi ili političkog mišljenja, u skladu sa ženevskom Konvencijom o statusu izbeglica iz 1951. godine.

[2] Vidi, na primer, presude Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava u predmetima Istočnoafrički Azijati protiv  Ujedinjenog Kraljevstva (1973), Abdulaziz, Kabales (Cabales) i Balkandali protiv Ujedinjenog Kraljevstva; Kipar protiv Turske, kao i Kijutin (Kiyutin) protiv Rusije

[3] Između ostalog: Bruxelles demande l’Autriche  de revenir sur son quota de demandeurs d’asileLe Monde, februar 2016,  Austrian cap on asylum seekers infuriates Commission, Euractiv, 19. februar 2016 .

[4] Shodno članu 22 Zakona o azilu „Prilikom granične kontrole na ulasku u Republiku Srbiju, ili unutar njene teritorije, stranac može usmenim ili pismenim putem da izrazi nameru da traži azil pred ovlašćenim policijskim službenikom Ministarstva unutrašnjih poslova.”

[5] Beogradski centar za ljudska prava, „Siguran prolaz“ Svedočenja ljudi koji stižu u Dimitrovgrad u Srbiji iz Bugarske, 20-22. oktobar 2015.