Trgovci ljudima angažuju tinejdžere da voze čamce sa migrantima preko Sredozemnog mora

Migrante odvode na kopno, nakon što ih je spasao brod italijanske mornarice.
Fotografija: Giuseppe Lami/EPA

Šverceri ljudi u Egiptu i Libiji izmiču pravdi tako što koriste decu za prevoz migranata do Evrope, ostavljajući mlade da se suočavaju sa zatvorskim, i ogromnim novčanim, kaznama

Trgovci ljudima u Egiptu i Libiji sve više koriste decu za vožnju čamaca sa migrantima u Italiju. Mnogi od ovih tinejdžera potom bivaju smešteni u pritvor i zatvor od strane italijanskih vlasti, i suočavaju se sa kaznama do 15 godina zatvora, i novčanim kaznama u iznosu od nekoliko stotina hiljada eura. 

Ove godine, osamnaestoro dece poslato je na izdržavanje kazne u Kataniju, na Siciliji, na osnovu optužbi za trgovinu ljudima. Druge šalju u maloletničke pritvorske jedinice u Agrigentu, Palermu, Sirakuzi, i Redžio di Kalabria. Advokati na Siciliji kažu da je sve više maloletnika koji se terete za krivična dela, jer trgovci ljudima pokušavaju da izbegnu italijanske vlasti tako što šalju decu da obavljaju njihove poslove. 

Said, sada star 19 godina, sa samo 15 godina završio je u zatvoru u Italiji na osnovu optužbi za pomaganje i podsticanje ilegalne migracije i zločinačko udruživanje. 

“Bio mi je ponuđen posao ribara na brodu, ali kada smo napustili Aleksandriju rekli su mi da će da odvedu 100 ljudi u Evropu. Pokušao sam da se pobunim, ali kapetan je imao pištolj i pretio mi je”, rekao je on iz hraniteljskog centra u Kataniji. 

“Razumeo sam da idemo u zatvor tek kada je jedan član posade rekao da će nas Italijani zatvoriti. Bio sam očajan i počeo sam da plačem.” 

Advokati koji zastupaju maloletnike koji se suočavaju sa velikim zatvorskim kaznama kažu da su nekima pretili, kidnapovali ih, ili prevarili da bi vozili čamce za trgovce ljudima. Deca koja su regrutovana u Libiji, a koja su sada u italijanskim zatvorima, kažu da su ih trgovci ljudima naučili da voze čamce u zamenu za besplatan put u Evropu. Drugima je ponuđen popust na put, a samo je nekolicina znala šta ih čeka. 

Kaled, sedamnaestogodišnji Egipćanin, proveo je pet meseci u maloletničkom zatvoru Bikoka u Kataniji. On je sada na uslovnoj slobodi, u hraniteljskom centru. Pre nekoliko godina, pomagao je svojoj porodici zarađujući novac vođenjem turističkih krstarenja na Crvenom moru. 

U razgovoru za Gardijan, preko advokata koji radi sa decom u zatvoru, rekao je da je, nakon što su turisti prestali da dolaze, pristao da ide sa trgovcima ljudima nakon što su mu rekli da će njegov put u Evropu biti besplatan ukoliko bude vozio čamac. On je uhapšen kada je italijanska mornarica zaustavila njegov čamac, i drugi putnici ga identifikovali kao švercera ljudi. 

Spasioci iz italijanske mornarice pomažu migrantima da pređu na njihov čamac na Sredozemnom moru.
Fotografija: HO/AFP/Getty Images

Prema podacima NVO koje rade na Siciliji, egipatski maloletnici su često ciljani kao potencijalni vozači čamaca od strane bandi trgovaca ljudima. Mnogi od njih potiču iz porodica koje su nekada zarađivale od turizma ili, kao sinovi ribolovaca, znaju da koriste i popravljaju stare čamce kojima se sada svake nedelje prevoze na hiljade migranata do evropskih obala.

Ali, šesnaestogodišnjak iz primorskog sela u Egiptu, proveo je već četiri meseca u Bikoki. On potiče iz ribarske porodice, i kaže da je bio primoran da napusti Egipat zbog političke nestabilnosti i ekonomske krize. Rekao je da je osećao pritisak da pomogne svojoj porodici, te je pristao da krene sa trgovcima nakon što su mu rekli da će njegov put u Evropu biti besplatan ukoliko bude vozio čamac. Kao ni Kaled, ni on nije znao da je počinio krivično delo.

“Trenutno postoji jak efekat podsticaja u Egiptu, a trgovci imaju veliku ulogu u tome”, kaže Viviana Valastro, direktorka za zaštitu dece imigranata za Save the Children u Italiji. “Posrednik ide od jedne do druge kuće, i nagovara roditelje da puste svoju decu da odu, govoreći da će se ona obogatiti u Evropi.”

Frančesko Turizi, italijanski advokat koji je radio na slučajevima ove dece, kaže da su mladi ljudi sve privlačnije mete za trgovce ljudima. “Čak i kada se deca suočavaju sa visokim kaznama, ako im je rečeno da ne govore ništa, ćutaće”, kaže on. “Oni nemaju sposobnost da razumeju da li ih neko eksploatiše. Trgovci ljudima to znaju, i koriste tu prednost, ostavljajući decu da preuzmu rizike dok oni ostaju u pozadini.”

Said dolazi iz ribarske porodice u Kafr el-Šeiku, malom gradu u delti Nila. Osetio je pritisak da pomogne svojoj porodici da prebrodi ekonomsku krizu koja je došla sa egipatskom revolucijom. U razgovoru za Gardijan, on je rekao da je nakon što je prihvatio posao na ribarskom brodu, otet od strane trgovaca ljudima i primoran da bude u posadi prepunog, klimavog broda sa više od 100 migranata.

Rečeno mu je da će, ukoliko bude pravio probleme kapetanu, biti ustreljen. “Kapetan je bio okrutan čovek. Nije nam davao hranu ni vodu, a kada su putnici pokušali da se žale, bili su pretučeni”, kaže Said.

Daria Storia, advokatica specijalizovana za migracije, kaže da je Saidova priča poznata onima koji rade u Kataniji. “Nije neobično da deca budu primorana da rade za trgovce ljudima”, kaže ona. “Oni se upute na brod, verujući da idu u ribolov, i tek nakon što se nađu na otvorenom moru otkriju da idu u Italiju - a u tom trenutku ne mogu to da odbiju.”

Italijanski vojni brod sa migrantima stiže u luku Pocalo na Siciliji.
Fotografija: Giovanni Isolino/AFP/Getty Images
 

Said je bio jedan od trojice maloletnika na tom brodu. Svi su otišli u zatvor, zbog optužbi za pomaganje i podsticanje ilegalne migracije i zločinačko udruživanje.

“Kapetan je bio spreman na hapšenje, ali ja to nisam očekivao”, rekao je Said. 

Ali je proveo pet meseci u zatvoru, što je doživeo kao izolovano i traumatično vreme. “Vreme u zatvoru bilo je teško za mene, naročito zbog toga što nisam imao sa kim da razgovaram, nisam znao italijanski. Drugi su razgovarali sa svojim roditeljima, a meni su uvek govorili da se niko ne javlja na broj telefona koji sam dao vlastima”, kaže on. “Osećao sam se krivim, jer je moja majka bolesna, a ja sam joj nanosio ovaj dodatni bol. Poziv kući bio je prva stvar koju sam uradio kada me je sudija stavio u hraniteljski centar. Oni nisu mogli da veruju da sam živ.”

Iako je njegov advokat uspeo da izdejstvuje uslovnu slobodu posle pet meseci u zatvoru, Said je i dalje u Kataniji, u hraniteljskom centru, bez izgleda da se vrati svojoj porodici dok ne napuni 21 godinu. On kaže da se mnoga deca suočavaju sa istim iskustvom.

“To nije nešto što oni žele da urade”, kaže on. “Oni potiču iz siromašnih porodica i primorani su na to. Vođe organizacija nisu na brodovima, oni ostaju na kopnu u Egiptu, i prolaze nekažnjeno. Postoji zaštitna mreža oko ovih ljudi.”

Ahmed, petnaestogodišnjak iz centralne Gvineje, suočava se sa 15 godina zatvora i novčanim kaznama u iznosu od nekoliko stotina hiljada eura, nakon što je bio kapetan broda sa 270 migranata iz Libije, po uputstvima trgovaca ljudima.

Govoreći preko posrednika, Ahmed je rekao da je prešao Mali, Burkinu Faso, Niger, i Saharu pre nego što je stigao u Libiju. Tokom puta, bande trgovaca ljudima uzele su mu sav novac “naplaćujući” migrantima bezbedan put, te se našao bez sredstava da plati svoj prelaz.

“Rekli su mi ‘ne možeš da ideš ako nemaš novac, ali postoji i drugi način, možeš da voziš čamac’”, kaže on. Za razliku od egipatske dece, Ahmed nije umeo to da radi. Na obali Libije je prvi put video more. “Ali, oni su rekli ‘nemoj da brineš, mi ćemo te naučiti’.” 

On tvrdi da su ga trgovci ljudima sedam dana učili kako da vozi ribarski čamac, koristi GPS, i održava kurs. Vozio je čamac 24 sata pre nego što ih je presrela italijanska mornarica. 

Pošto mu je rečeno da će ići u zatvor samo ukoliko ljudi na čamcu umru, Ahmed se predstavio vlastima kao kapetan, i bio je uhapšen. Nalazi se u hraniteljskom centru u Kataniji, i čeka suđenje sledeće godine, po optužbama za pomaganje i podsticanje ilegalne migracije i zločinačko udruživanje sa internacionalnom mrežom trgovaca ljudima.

Ipak, za razliku od Alija, Ahmed se ponosi onim što je uradio: “Bio sam kapetan broda”, kaže on. “Vozio sam čak od Libije, sa više od 200 ljudi, i niko nije umro.”

Za NVO Atina text prevela Marija Pantelić

Text u originalu možete pronaći ovde:
http://www.theguardian.com/global-development/2014/nov/18/people-trafficking-teenagers-migrant-boats-mediterranean