Devojčice od 14 godina u najvećem riziku od trgovine ljudima

Devojčice od 14 godina u najvećem riziku

Fotografija: Jordan Times

Polovina žrtava trgovine ljudima maloletno, strahuje se da je broj žrtava i do 10 puta veći

U proteklih godinu dana od 57 identifikovanih žrtava trgovine ljudima, 24 su bile maloletne, od kojih gotovo polovina devojčice. Stručnjaci širom sveta, kao i stručnjaci na Balkanu i u Srbiji iznose pretpostavku da je broj žrtava na ovim prostorima i do deset puta veći!

Tridesetog jula obeležen je Svetski dan borbe protiv trgovine ljudima. Tim povodom, Udruženje građana za borbu protiv trgovine ljudima i svih oblika rodno zasnovanog nasilja "Atina" u saradnji sa Centrom za prava deteta objavili su video "Između jave i sna" https://www.youtube.com/watch?v=kxMRSsHMl3Q  kako bi podigli svest među decom i mladima o opasnostima ali i podršci. Jelena Hrnjak iz "Atine" za "Blic" priča da najveći broj žrtava trgovine čine upravo devojčice i žene, ali i da one ponekad ne mogu da se prepoznaju kao takve.

- Problem zašto se one ne prepoznaju kao takve nije u pravnom stanju stvari, već je to problem patrijarhalnih usmerenja. Žene se manje identifikuju kao žrtve radne eksploatacije jer ženski rad nije ni priznat te je sistemu teško da prepozna ženu žrtvu jer se podrazumeva da je ona tu da čisti, kuva, pere i da je njeno "istorijsko mesto" pored sudopere. Takođe, devojke i žene koje završavaju u lancu trgovine ljudima, primoravaju najčešće da se bave prostitucijom, teškim radom, krivičnim delima, a neke od njih su i silom udavane još kao devojčice - objašnjava ona i dodaje da su četrnaestogodišnje devojčice u najvećem riziku.

Naša sagovornica navodi da su trgovci ljudima od ranije poznati organima gonjenja, kao i to da veći deo njih obnovi krivično delo.

- Trgovci ljudima su u nekim slučajevima bili roditelji. Među njima su uglavnom ljudi sa margine ovog društva. Oni svoju žrtvu mame brojnim obmanama, pretnjama često i batinama, ali i uslovljavanjem. Trgovce je najlakše prepoznati po tome što nemaju kočnicu, zloupotrebljavaju moć i težak položaj drugog. Nikada nisam upoznala trgovca koji je razumeo šta je uradio, koji se pokajao za nanetu štetu drugom ljudskom biću, nikada nisam upoznala trgovca koji je bio svestan problema koji je naneo ne samo žrtvi već i celom društvu - objašnjava Hrnjak.

Ko su žrtve

Iz Udruženja "Atina" objašnjavaju da su deca koja su žrtve trgovine, mahom iz disfunkcionalnih porodica i da žive u okorelom siromaštvu.

- Žrtva trgovine ne može da bude svako, iako jesu svi u riziku, žrtva se postaje usled ražličitih životnih okolnosti u koje je osoba bukvalno uterana. One ne biraju gde će se roditi i u kakvoj porodici. Upravo te predispozicije - loši porodični odnosi, nedostatak brige i ljubavi, neuviđanje zašto je važno dostojanstvo, tretiranje drugo osobe kao manje vredne... To su razlozi kako nastaje i šta dovodi do nasilja - objašnjava Hrnjak.

Naša sagovornica dodaje da žrtve otkad znaju za sebe znaju samo za beznađe i nedostaje im podrška za obrazovanje, razvijanje socijalnih kontakata.

- Tu su i različite druge društvene okolnosti, korupcija, nepotizam, okretanje glave od problema, veliki jaz između bogatih i siromašnih, nepoštovanje radnih prava koji određene ljude stavlja u potlačen položaj u odnosu na druge - dodaje ona.

Opasnost na društvenim mrežama

Prema poslednjem istraživanju, od 57 žrtava prijavljenih u proteklih godinu dana, 24 je dece. Seksualno ekspoatisano je ukupno sedmoro dece, dok je njih šestoro doživelo prinudu na brak. Troje njih su bile žrtve radne eksploatacije, dok je njih dvoje žrtva prisilnog prosjačenja. Na ove zabrinjavajuće podatke posebno utiče digitalno okruženje, jer deca se na internetu suočavaju sa mnogim rizicima. Događa se da doživaljvaju nasilje, ali se susreću i sa samopovređivanjem, prinudom na pornografiju, materijalima koji sadrže seksualno zlostavljanje dece, diskriminaciju i rasizam, govor mržnje, posredovanje u svrhu seksualne eskploatacije, maltretiranje ili uznemiravanje, nezakonitu obradu ličnih podataka...

Psihosomatske bolesti

- Deca koja su bila žrtve trafikinga često razvijaju veliki broj psihosomatskih simptoma. Njihovo telo počinje da pati i ti simptomi postaju i realni zdravstveni problemi, te je nakon izlaska iz te situacije njihov oporavak spor i mukotrpan - navodi Hrnjak.

Ona objašnjava da je jedino edukacijom i ulaganjem u decu moguće zaštiti ih od predatora.

- Svaka izgrađena škola je jedan zatvor manje, to je činjenica koja stalno treba da nam bude u glavi. Potrebno je usmeravati decu u pravcu sporta, muzike... Potrebno je i da ljudi dele svoje probleme sa drugima, kako bi znali kako da vam pomognu i zaštite - naglašava ona.

Kovid i trgovina ljudima

Kako pokazuju istraživanja, trgovci najčešće radi seksualne eksploatacije odvode žrtve iz Srbije u Evropu, naročito u Austriju, Nemačku, Italiju i Tursku. Radi radne eksploatacije, naročito muškarce u građevinskoj industriji, u Austriju, Belgiju, Hrvatsku, Francusku, Nemačku, Italiju, Luksemburg, Crna Gora, Rusiju, Švajcarsku ali i u daleke Ujedinjene Arapske Emirate.

Identifikovane žrtve u Srbiji stranog porekla su iz Albanije, Hrvatske, Danske, Nemačke, sa Malija, iz Nigerije, Severne Makedonije i Pakistana.

Tokom borbe protiv kovida veliki broj mladih i dece dosta vremena je provodio kod kuće u virtualnom svetu, a tržište trgovinom ljudi se prenelo na društvene mreže. Kroz čet forme, preko sajtova za upoznavanje, ali i primamljivih oglasa, preko stotine hiljada nasilnika u istom trenutku imalo je mogućnost da vrbuje svoju žrtvu.

- Identifikacija nije porasla tokom Kovida, sto ne znači da žrtava nije bilo. Broj oštećenih sistem nije bio spreman da prepozna, jer je odgovor u Kovidu bio predominantno zdravstveni, što se odrazilo i na ovu oblast. Identifikacija žrtava jednostavno nije bila prioritet - navodi Hrnjak.

U Srbiji su za krivično delo trgovina ljudima kazne od tri do 12 godina.

Besplatna pomoć žrtvama

Žrtve trgovine ljudima imaju dostupan Atinin dežurni telefon +381 61 63 84 071 na koji, čim se nađu u mogućnosti, mogu da se jave i obrate za pomoć ili pak to mogu da učine pozivom na policijski broj 192. Pored pravne podrške, dostupne su im razne vrste besplatne pomoći, kao što su besplatne medicinske usluge bez obzira na to da li su državljani Srbije i da li su zdravstveno osigurani, zatim psihološka pomoć i pomoć prevodioca ukoliko ne govore ili ne razumeju dobro srpski jezik.

Tekst u originalu možete čitati putem linka: https://www.blic.rs/vesti/hronika/devojcice-od-14-godina-u-najvecem-rizi...