"Ispred ekrana" istraživanje o rodno zasnovanom nasilju u digitalnom prostoru

Devojke nisu jednako bezbedne u digitalnom prostoru kao i mladići

Rezultati istraživanja „Ispred ekrana“ o rodno zasnovanom nasilju u digitalnom prostoru

Udruženje građana “Atina” izlazi u javnost sa najnovijim istraživanjem pod nazivom “Ispred ekrana” o rodno zasnovanom nasilju u digitalnom prostoru. U ovom istraživanju koje je Udruženja građana „Atina“ sprovelo u prvoj polovini 2022. godine učestvovale su 624 devojke uzrasta 18 i 19 godina iz 24 srednje škole iz Beograda, Niša i Subotice.

Pitanje bezbednosti zauzelo je ključno mesto u istraživanju zbog rizika od digitalnog nasilja koji je veći kod devojaka, a rezultati ukazuju na to da ispitanice u najvećem procentu (njih 78 odsto), smatraju da nisu jednako bezbedne kao i mladići. Više od polovine ispitanica koje su učestvovale u istraživanju (njih 53,2 odsto) navode da su preživele nasilje u digitalnom prostoru, kao i da poznaju neku vršnjakinju koja je preživela digitalno nasilje.

Saglasne su u oceni da su žene i devojke više izložene nasilju u digitalnom prostoru nego muškarci i mladići, a kao najčešći razlog ispitanice navode da su devojke i inače češće izložene osudi ukoliko njihovo ponašanje odstupa od nekog uvreženog ili očekivanog obrasca (62 odsto). Na drugom mestu, kao glavni razlog za to što devojke češće trpe nasilje u digitalnom prostoru, 24 odsto njih navodi to što su devojke inače izloženije nasilju, te da se nasilje samo preliva u digitalnu sferu.

Devojke nisu krive za nasilje koje im se dešava

Samo 53,2 odsto, navela je da devojke nisu krive za nasilje koje im se dešava, bez obzira na sadržaj koji postavljaju u digitalnom prostoru. S druge strane, skoro četvrtina ispitanica (23,1 odsto) kaže da devojke imaju odgovornost i da treba da biraju sadržaj koji postavljaju jer se time štite od nasilja. Nešto manji procenat, 18 odsto smatra da devojke moraju da se zaštite koristeći šifre, zaključavanje profila te da je to dobar način da se zaštite.

Po zajedničkim karakteristikama oblika nasilja koje su ispitanice navodile, može se zaključiti da najčešće prepoznaju verbalno nasilje, a pod njim podrazumevaju vređanje, ostavljanje pogrdnih komentara vezanih za izgled, omalovažavanje, ponižavajuće komentare itd.

Istraživanje je pokazalo da su velika uznemirenost, strah i anksioznost najčešće posledice zlostavljanja devojaka u Srbiji putem informaciono komunikacionih tehnologija, koji se javljaju uz niz drugih psihofizičkih i emocionalnih posledica, poput: depresije, fobije, suicidalnih misli ili suicida, teškoća u uspostavljanju emocionalnih odnosa i drugih.

Formalno bi nasilje u digitalnom prostoru prijavilo tek 10 odsto ispitanica

“Za formalno prijavljivanje nasilja u digitalnom prostoru odlučilo bi se tek oko 10 odsto ispitanica, što još jednom potvrđuje da je pred svima nama važan zadatak – jačanje, pre svega, društvenog odgovora, koji ne svaljuje krivicu na žrtvu za pretrpljeno nasilje, kao i kreiranje prostora koji neguje iskustvo preživelih i sistemski sprečava ponavljanje istih praksi. Ispitanice takođe svedoče o tome da zbog toga što su devojke, u digitalnom svetu trpe različite komentare na račun svog izgleda, pa tako fotografije koje postave neretko budu na meti kritika muškaraca. S druge strane, različite poslovne ponude, eksplicitne fotografije u privatnim porukama i lažni profili preko kojih se upućuju neprimereni sadržaji, uglavnom kreiraju muškarci  koje je jedna ispitanica opisala kao “balkansku mizoginiju posebne vrste” – zaključila je Zorana Parezanović, iz Udruženje građana Atina.

Upitane da označe kome bi se obratile u slučaju nasilja u digitalnom okruženju, ispitanice su navele da bi se prvo obratile roditeljima, i to u 59,4 odsto slučajeva, ili nekoj starijoj osobi od poverenja; zatim njih 21,7 odsto obratilo bi se prijateljima; u još manjem procentu, 10,2 odsto devojaka je navelo da bi se obratile policiji ili nekoj drugoj instituciji. Svega 4,3 odsto devojaka kaže da bi prvo potražile informaciju pre nego što bi se bilo kome obratile.

Ispitanice u većini slučajeva digitalni prostor ne doživljavaju kao bezbedan, iz brojnih razloga, a takođe prepoznaju i rodnu dimenziju u digitalnom nasilju nad devojkama.

One identifikuju različite izvore mogućih povreda u digitalnom prostoru, a otkrivanje ličnih podataka ističu kao najveći rizik, povezujući ga s drugim oblicima poput mogućeg proganjanja, sajberbombinga itd. Drugi najčešće navođeni izvor rizika u digitalnom prostoru predstavlja mogućnost komentarisanja fizičkog izgleda i uvrede na račun ličnosti i izgleda koje se pojavljuju ispod fotografija, video-snimaka i drugih sadržaja koje ispitanice kreiraju na internetu (targetiranje).

Kako autorke istraživanja navode, širenje uticaja digitalnih mreža ne samo da je pojačalo postojeće oblike muškog nasilja već je stvorilo nove mehanizme za nanošenje štete devojčicama i ženama.

“Svedočenja o pojedinačnim iskustvima devojaka prilikom korišćenja komunikacionih tehnologija i interneta potvrđuju da je veza između rodnih stereotipa i rodno zasnovanog nasilja čvrsto ukorenjena, zbog čega se važnost postojanja snažnog, ciljanog i neprekinutog odgovora na uzroke ovog problema mora podići na viši nivo. Učestalost muškog nasilja nad ženama, a takođe i njegovu nekažnjivost, ujedno učvršćujući društvenu, ali i individualnu spremnost da se nasilje nad ženama i devojčicama dopusti, toleriše ili prećuti. Iako se radi o nasilju koje je sveprisutnije, sajber ili digitalno nasilje zapravo se ne razlikuje od drugih oblika nasilja nad ženama upravo zato što s njima deli osnovni cilj, a to je dominacija muškaraca nad ženama i očuvanje muške pozicije moći u odnosu na žene, uz posebnu kompleksnost što tragovi ovog zlostavljanja zauvek ostaju na internetu”, izjavila je Zorana Parezanović, projektna koordinatorka u Udruženju građana Atina.