Preporuke žena žrtava rodno zasnovanog nasilja i trgovine ljudima za unapređenje sistema podrške i usluga

  1. Žrtve moraju biti upoznate sa svim svojim pravima i na vreme informisane o svim uslugama i načinom funkcionisanja čitavog mehanizma podrške i jasnim mandatima svih aktera uključenih u isti, na način koji je njima jasan i razumljiv.
  2. Neophodno je zasnivanje čitavog mehanizma podrške na potrebama žrtve i poštovanjem pune participacije žrtve, da sistem podrške bude centriran na žrtvu, da se od „rada za žrtvu“ pomeri ka „radu sa žrtvom“. Ne samo da se pita već i da se čuje.
  3. Kontinuirana edukacija profesionalaca u cilju dosledne primene postojećih zakonskih rešenja i standardizovanja postupanja zaposlenih u državnim organima, posebno u pravosuđu, sa ciljem usvajanja pristupa u radu koji je fokusiran na žrtvu i što boljeg razumevanja položaja žrtve. 
  4. Neophodno je raditi proaktivnu identifikaciju, reagovanje po službenoj dužnosti svih delova sistema, aktivniji terenski rad pre svega službi iz sistema socijalne zaštite, sa ciljem dolaska do  žrtava koje u ovom trenutku ostaju van sistema podrške i neprepoznate kao osobe u potrebi. Prevashodno se tiče radne eksploatacije, prinude na prošnju, prinuda na vršenje krivičnih dela i prinude na brak.
  5. Unapređivanje postojećeg zakonskog okvira u oblasti zaštite žrtava trgovine ljudima i nasilja, njihovih prava u cilju sprečavanja sekundarne viktimizacije žrtava od trenutka pokretanja mehanizma podrške.
  6. Unapređivanje specijalizovanih usluga za žrtve rodno zasnovanog nasilja I trgovine ljudima pružanjem podrške kroz saradnju relevantnih državnih organa i specijalizovanih udruženja za zaštitu žrtava. Nedostatak specijalizovanih usluga posebno za žene migrantkinje žrtve rodno zasnovanog nasilja.
  7. Procedure  prijavljivanja za određenu uslugu, a posebno kada se radi o  materijalnim davanjima, treba pojednostaviti i ubrzati donošenje odluka, jer se za iste aplicira u trenutku urgentne potrebe i neophodno je brzo reagovanje sistema.
  8. Psihološka podrška i psihološko savetovanje koje doprinosi procesu reintegracije i oporavka, trebalo bi da bude sastavni deo svih vidova podrške sistema socijalne zaštite i da bude dostupno ženama žrtvama i u situaciji vanrednog stanja, na više jezika.
  9. Medijski sadržaji bi trebali štititi identitet i poštovati pravo na privatnost žrtve, i odmeravati preciznije šta je interes javnosti a šta je pravo na privatnost i zaštita dostojanstva žrtve.
  10. Mere zaštite za vreme epidemije trebalo bi da budu posebno kreirane za osetljive kategorije stanovništva, a naročito osobe koje su imale blisko iskustvo traume nastale usled zlostavljanja ili nasilja u uslovima izolacije.
  11. U osmišljavanju i realizaciji slanja afirmativnih poruka kao i kreiranju preventivnih kampanja generalno, poželjno je uključivanje žene koje odlično poznaju stanja retraumatizacije, koje bi ličnim savetima mogle olakšati stresne situacije drugim ženama sa sličnim životnim iskustvom.
  12. Poželjno je aktivno nastavljanje rada Savetodavnog tela, koje bi učestvovalo u izradi svih relevantnih dokumenata, Strategija, izmena Zakonskih rešenja koja regulišu pitanja i položaj žrtava rodno zasnovanog nasilja i trgovine ljudima. Neophodno uključivanje Savetodavnog tela i prilikom kreiranja novih specijalizovanih usluga za žrtve.
  13. Neophodna je reforma sistema socijalne zaštite u ustanovama koje spadaju u glavne pružaoce usluga koje se nalaze u njihovoj nadležnosti, poput centara za socijalni rad u pravcu gde bi se pojedinci specijalno obučavali za podršku i pomoć u određenoj problematici kao što je porodično nasilje ili trgovina ljudima i gde bi duži vremenski period pratili takve slučajeve zbog postojanja rizika od ponovnog dolaska do situacije nasilja ili trgovine ljudima, to je uslovljeno direktno i sa neophodnim povećanjem broja zaposlenih, i delegiranje manjeg broja predmeta po jednom voditelju slučaja.
  14. Neophodno povećati supervizijsku podršku stručnim radnicima centra, koja bi pored neophodne podrške zaposlenima u radu sa korisnicama i korisnicima imala i neposredni i učestaliji nadzor nad radom voditeljki i voditelja slučajeva.
  15. Dosledna implementacija postojeće zakonske regulative u cilju zaštite prava žrtava trgovine ljudima na privatnost, bezbednost, pomoć i informisanje u krivičnom postupku, naročito primena  odredbi o posebno osetljivim svedocima Zakonika o krivičnom postupku.
  16. Primena u praksi apsolutne zabrane suočenja posebno osetljivih svedoka i maloletnih oštećenih lica sa okrivljenim, kao I opremanje svih nadležnih sudova tehničkim mogućnostima za saslušanje posebno osetljivih svedoka i maloletnih oštećenih lica, bez mogućnosti ponovnog pozivanja I naknadnog ispitivanja.

 

 

Preporuke su nastale u okviru projekta koji je delom finansiran grantom Stejt Departmenta. Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovde navedeni pripadaju autorima, i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Stejt Departmenta.