Tražiteljke azila u Grčkoj suočavaju se sa seksualnim zlostavljanjem i napadima

Devojčica posmatra dok žene pripremaju večeru u improvizovanom kampu za izbeglice i migrante kod grčko-makedonske granice, u blizini sela Idomeni, Grčka, 13.maj 2016. REUTERS/MARKO DJURICA


ATINA (Thomson Reuters Foundation) - Kada je Varda napustila svoj rodni grad Idlib u Siriji, znala je da je pred njom dugo, teško putovanje, ali nije ni pomislila da će se kao mlada žena suočavati sa još većom opasnošću.

Poslednja četiri meseca ova 18-ogodišnjakinja je provela u improvizovanom izbegličkom kampu pored luke Pirej, u Atini, sa svojim verenikom i šestoro rođaka koji su zajedno krenuli na ovo opasno putovanje preko Turske u Grčku.

Primorana je da deli šator sa svojim roditeljima, i da koristi zajedničko kupatilo, i taj nedostatak privatnosti je guši. Veliki broj mladih, slobodnih muškaraca iz Sirije i Avganistana, od kojih mnogi sede u grupama i komentarišu žene koje vide, takođe je uznemirujuć.

“Teško je svima ovde, ali naročito ženama”, rekla je Varda koja je, kao i mnoge druge izbeglice, odbila da kaže puno ime.

“Momci iz Avganistana vole da maltretiraju devojke ovde. Nije ih briga što sam verena i muslimanka”, rekla je tinejdžerka u razgovoru za Thomson Reuters Fondaciju. “Ali, kada nas uznemiravaju, mi nemamo gde da se sklonimo. To je zaista zastrašujuće.”

Tražiteljke azila ranjive su na nasilje, eksploataciju i seksualno zlostavljanje od trenutka kada napuste Irak i Siriju do dolaska na evropsko tlo, kaže Amnesty International.

U martu, Evropska unija je objavila smernice za zaštitu prava tražiteljki azila i lezbejki, gej, biseksualnih i transrodnih osoba koje beže od progona.

EU preporučuje odvojena kupatila i prostorije za spavanje, ali takvih uslova nema u većini izbegličkih kampova i prihvatnih centara u Grčkoj, što izlaže tražiteljke azila seksualnom nasilju, eksploataciji i zlostavljanju, kažu grupe za zaštitu ljudskih prava.

NE MOŽE DA PRESTANE DA PLAČE

Ahmed Hamud i njegova porodica bili su prisiljeni da spavaju u parku dok su odlazili na razgovore u postupku utvrđivanja statusa izbeglica u Evropsku kancelariju za podršku azilu (EASO) u Atini.

Iako je porodica tražila smeštaj tokom posete, navodeći loše zdravstveno stanje Hamudovog oca koji je preživeo moždani udar, nisu im izašli u susret.

Dve noći su proveli u parku, pre nego što su se vratili na ostrvo Lezbos, u Kara Tepe izbeglički kamp koji daje prioritet porodicama i ranjivim osobama.

“Prva noć je bila dovoljno loša. Mom ocu je bilo jako teško, ali druga noć je bila užasna”, priseća se Hamud (18). “Probudilo me vrištanje i plač moje mlađe sestre. Prvo sam pomislio da je ona povređena, ali zapravo je bila u pitanju moja majka.”

Kada je Hamud pronašao svoju majku nekoliko sekundi kasnije, četvorica muškaraca su je napadala. Pobegli su pre nego što je uspeo da ih identifikuje.

“Pokušavali su da je siluju”, rekao je on. “Ali, to im nije bilo dovoljno. Naneli su joj i posekotine i opekotine. Moja majka od tada nije prestala da plače.”

Hamud kaže da im je, kada su on i njegova porodica narednog dana tražili pomoć od EASO-a, rečeno da ništa ne može da se uradi. Zatim je policija pozvana da ih otprati iz prostorije.

NASILjE

Žene i deca činili su 55 procenata migranata koji su prolazili kroz Grčku u januaru, prema poslednjim podacima UN-a, što je dvostruko veći broj u odnosu na prethodnu godinu.

Otkako je stigla na Lezbos u martu, 17-ogodišnja Marijam Husein je više puta pokušala da se odvoji od oca, čoveka koji je već dugo psihički zlostavlja.

Nakon više meseci maltretiranja i neuspelih pokušaja da se izmesti, ona je pokušala da se ubije.

“Bila sam jako depresivna. Još uvek sam”, rekla je Marijam, objašnjavajući da zaposleni u kampu nisu uradili ništa kada je tražila da se skloni od oca. “Štaviše, oni su ispričali mom ocu sve što sam im rekla”.

Husein sve nade polaže u trenutak kada će napuniti 18 godina u septembru.

“Ne mogu da dočekam 12. septembar. Nadam se da ću ga se tada konačno osloboditi”, rekla je.

Jota Peristeri iz grčke Kancelarije za podršku azilu kaže da je bila šokirana kada je čula priču ove devojke, dodavši da nije bila svesna da toliko žena izbeglica doživljava nasilje tokom procedure za dobijanje azila.

“Obično osoba poput Marijam može da ode u jednu od regionalnih EASO kancelarija za podršku azilu, potpiše zvaničnu izjavu u kojoj se navodi da želi da bude razdvojena od oca, i to je to”, rekla je Peristeri. “Taj proces bi trebalo da bude relativno brz i bezbolan.”

Mnogi tražioci azila, uključujući i žene, tvrde da su bili žrtve policijske brutalnosti u Grčkoj - navod koji policijski zvaničnici negiraju.

Sirijsko-palestinska izbeglica Salam (20) kaže da je išla u posetu drugarici u drugom kampu, kada ju je udario policajac pokušavajući da je spreči da uđe u kamp.

“Udarili su me toliko jako da su mi polomili rebro. U krevetu sam već mesec dana”, kaže ona.

Peristeri iz grčke kancelarije za podršku azilu kaže da je to prvi put da ona čuje za policijsko nasilje.

“Za mene je to iznenađujuće”, rekla je. “Ali, opet, mi nikada ne posećujemo te ljude, niti odlazimo u kampove.”

 

 

Za NVO Atina text prevela Marija Pantelić

Text u originalu možete pronaći ovde:

http://uk.mobile.reuters.com/article/idUKKCN10G0CV